srijeda, veljače 21, 2018
IMALA SAM LEUKEMIJU, GODINAMA ŽIVJELA, TAČNIJE PREŽIVLJAVALA U STRAHU, GLEDALA RODITELJE KOJI PATE I MOLILA BOGA DA SE IZLIJEČIM.
Prije 3 dana desilo se i to, dobila sam nalaz liječnika koji je potvrdio da sam konačno pobijedila tu opaku bolest. Tata, mama, brat i baka, bili smo neopisivo sretni, pjevali vrištali od sreće, a onda sam u toj svoj gužvi primjetila da je tata nestao, nije bio sa nama. Zabrinula sam se.
Potražila sam ga i našla u dvorištu, stoji, puši cigaretu i plače kao dijete. Suze su bukvalno lile niz njegovo lice, suze koje sam prvi puta u svojih 20 godina vidjela na tatinom licu. Naprosto ga
obožavam i u životu ću dati sve od sebe da bude sretan dok je živ. Živim za njega i njegovu sreću, naravno i maminu, ali posebno njegovu.
