subota, veljače 24, 2018
Njena borba sa bolešću počela je u martu 2012. godine, a kada su bile neophodne hemoterapije, Srbija se ujedinila da bi djevojčica mogla da ode na liječenje u Italiju i Bilja je brzo krenula putem oporavka.
Veliku podršku dobila je i od Nataše Kovačević, srbijanske košarkašice, čiju knjigu “Koraci” čuva poput Biblije.
Biljana je sa devet godina prolazila kroz takav pakao i agoniju bolova da je molila doktore da joj odsjeku nogu, piše “Kurir“…
“Imala sam puno uspona i padova i osjećaj da nisam prihvaćena”
Danas, tinejdžerka iz Subotice ne samo da je savladala bolest, već je uspjela i da pronađe put kojim hrabro grabi naprijed.
Za tinejdžerku iz Subotice kažu da “nije čudo od djeteta, ali vjeruje u čuda i sama ih stvara”. Od kada ima YouTube kanal “I Create My Life”, uz nju je armija od skoro 33.000 pratilaca, a njeni blogovi imaju više od milion i po pregleda.
“Nakon operacije sam imala puno uspona i padova i osjećaj da nisam prihvaćena. Ali kada se sjetim toga, kažem sebi:
“Ako nisi plakala kada je tvoja noga otišla, nećeš ni sada plakati”.
Naravno, plačem i ja, ali ne zbog noge i ljudi koji nisu vrijedni toga.
Shvatila sam da pojavom i onim što sam preživjela mogu na druge da prenesem pozitivne misli, ali nisam mogla da pretpostavim da će to biti toliko praćeno na blogu”, počinje priču Biljana.
Mlada blogerica je napravila bum nakon što je postavila video “Sve o mojoj nozi i o protezi”, koji ima više od 420.000 pregleda, ali i zbog ostalih videa je prepoznaju na ulici, čak i u Crnoj Gori.
Kada je u Beranama organizovala “Meet up”, nije mogla da vjeruje da ju je pred opštinom sačekalo 30 djevojčica. Dok je bila na ljetovanju i kada je umjetnik crtao njen portret, ljudi su joj prilazili, tražili autogram i željeli da se slikaju sa njom.
Pliva, bavi se jahanjem, pjevanjem, modelingom…
“Video o protezi sam snimila prošle godine i donekle sam znala da će napraviti pometnju jer kod nas niko ko nema nogu nije javno i tako otvoreno pričao o tome”, iskrena je djevojčica.
Na pitanje da li se osjeća kao pobjednik nakon svega što je prošla, Biljana bez razmišljanja kaže “ne!”.
“Mnogi danas premale probleme zovu problemima. Problemi ne postoje. Čak ni smrt nije problem, to je prirodno da se desi.
Ne osjećam se kao pobjednik. Niko ovdje nije pobjednik. Ne postoje heroji i pobjednici ili gubitnici.
Nisam preživjela bolest zbog sebe, već zato što je tako predodređeno da bih još mnogo toga uradila.
Nije poenta u tome što nemam nogu i ne treba niko da me voli zbog toga. Svako od nas treba da živi svoj san i onda ništa nije nemoguće”, priča sa puno entuzijazma Biljana, koja je nadrasla vršnjake.
“Očajavati uvijek možemo, ali treba grabiti sreću”
Kako kaže, želi da ljudi shvate da je “sreća prolazna i providna i zato je najčešće ne primjećujemo iako je samo na milimetar od nas”.
“Očajavati uvijek možemo, ali treba grabiti sreću”, poručuje djevojčica koja uspješno pliva, bavi se jahanjem, pjevanjem, modelingom i vjeruje da bi trebalo da završi medicinu i bude stručnjak u oblasti onkologije.
“Čitaocima želim da kažem da žive za ovaj trenutak. Radite ono što baš sada želite, bez obzira na okolnosti,
da se ne biste sutra kajali što niste to uradili. Nikada nikoga ne vrijeđajte i ne omalovažavajte”, ističe hrabra devojčica koja je, čini se, preko noći odrasla.
Borba ne prestaje
Dragana i Miroljub Stojković, Biljanini roditelji, pregurali su najgore trenutke, ali bitka i dalje traje jer su kontrole, uz koje uvijek ide neizvjesnost, neminovne. Poručuju da treba uvijek vjerovati u najbolje, u dobre ljude koji su spremni da pomognu, i borbu nikada ne prekidati.
